Objavljeno: Sub, pro. 30th, 2017

Vjačeslav Erceg: Kopernikanski mitovi (9)

Zasluge za izradu gregorijanskog kalendara, uz Aloysiusa Liliusa, koji je izradio prednacrt, ima i njegov brat Antonie uz čiju je pomoć i izrađen i koji ga je dao na uvid papi Grguru XIII.

  • Tekst Vjačeslav Erceg

Gregorijanski kalendar

Kada je Kopernikova knjiga tiskana, službena Katolička Crkva nije se ni osvrnula na nju, kao što je nije ni slovom spomenula na  Tridentskom saboru, koji je radom počeo 13. prosinca 1545., dvije godine nakon legendarnog „kopernikanskog obrata“, niti je Kopernikovo djelo uvršteno na  novoutemeljeni  Index librorum prohibitorum, popis zabranjenih knjiga, pape Pia IV., godine 1564. Jedina tema povezana s astronomijom bila je reforma kalendara, spomenuta na nekoj od zadnjih sjednica sabora,  1563. godine, i ostavljena za posttridentsko vrijeme.
Problem reforme kalendara kojim se služio kršćanski svijet i nije bio  samo u tome što se godine broje od Isusova rođenja, a datum njegova rođenja nije i prvi dan u godini  ili to što se, nakon Cezarove smrti, kao prijestupna  računala ponekad treća, a ne uvijek četvrta godina kako je on odredio, već i to što datum Uskrsa, koji mora padati u nedjelju, treba uskladiti sa židovskim lunarnim kalendarom i kretanjem Sunca kroz zodijak.

Jedan od prvih koji se pozabavio tim problemom i čije je rješenje ostalo u uporabi do 1582.,  bio je redovnik Dionysius Exsiguus (470. – 544.). Želeći oko datuma Uskrsa ujediniti dotad razjedinjene kršćanske Crkve, sastavlja 525. astronomske tablice po kojima se izračunavao. Osim toga Exsiguus uvodi kršćansku eru „< 1BC  I  AD1 >“ (nema nulte godine). Ovo „AD“, koje je najprije značilio „Anno Diocletiani“ odnosilo se na Exsiguusove tablice koje su za početak računanja imale 229. godinu nakon krunjenja Dioklecijana, tj. 513. godinu nakon rođenja Isusa Krista. Godine 532. Exsiguus odbacuje spominjanje Dioklecijanova  imena i akronimu „AD“ mijenja značenje u “Anni Domini nostri Jesu Christi” („Liber de Paschate Praefatio“). Exiguusove tablice odnosile su se na period koji je završavao 625-om godinom.
Beda Venerabilis je  ove tablice za izračunavanje datuma Uskrsa, zvane computus, potvrdio 725.,  ali  je doveo u pitanje godinu Isusova rođenja po Exsiguusovom računanju.  Po više Bedinih proračuna  2BC  ustvari je AD1. Beda je ostavio i nove upute za izračunavanje datuma Uskrsa te s njime povezanim Uskršnjim  „punim mjesecom“, proračun kretanja Mjeseca i Sunca kroz zodijak i druge, za kalendar, važne proračune. I do donošenja Gregorijanskog kalendara nitko nije zasjenio Exsiguusa ili Bedu, za kojega dominikanac Nocterus Balbulus kaže: Bog je Četvrtog Dana podigao Sunce na istoku, a Šestog Dana Bedu na zapadu da obasja cijelu Zemlju“.

Zasluge za izradu gregorijanskog kalendara, uz Aloysiusa Liliusa, koji je izradio prednacrt, ima i njegov brat Antonie uz čiju je pomoć i izrađen i koji ga je dao na uvid papi Grguru XIII., a ovaj, 1575., komisiji, na čijem je čelu bio isusovac Christopher Clavius. Uz neke izmjene, komisija je sumarni prikaz „Compedium novae…“ tiskala 1577. i početkom 1578. dala na raspravu u katoličkom svijetu.  Iz kruga zaslužnih  matematičara i astronoma potpuno je istisnut Claviusov suradnik, španjolski matematičar i teolog Pedro Chacón (1526.-1581.) i njegov esej „Calendarii Romani veteris Julii Coesaris aetate marmori incisi explanatio“. Godine 1611. Claviusa, čije je astronomske radove i opservacije vrlo cijenio, posjetio je Galileo Galilei. Tom prilikom Clavius, koji je već prije prihvatio i potvrdio Galileova otkrića kao prirodna i potpuno dokazana, nije se složio s Galileom da su na Mjesecu vidljive planine.  Vjerojatno zbog starosti (umro je sljedeće godine) i oslabljenog vida, a možda i zbog toga što teleskopi u to vrijeme nisu imali toliku razlučnu moć i zahtijevali su određenu vještinu te dugotrajno promatranje, Clavius nije uspio razabrati Mjesečeve planine i kratere.  To mu je oprošteno, i danas, treći krater po veličini na vidljivoj strani Mjeseca nosi njegovo ime.

  • Totalno radoznali amater  Vjačo  Erceg
  • Lektorirala Antonia Galić, prof.
  • U Vrgorcu AD 2017

Vezani sadržaj: Kopernikanski mitovi (8)

Komentari

komentara