Objavljeno: Pet, velj. 16th, 2018

Vrijeme je za lagani „vertical jigging“

Idealne pozicije za „light jigging“ su stjenovita priobalja, brakovi i duboki tereni izloženi kurentu i valovima

  • Tekst i foto Šime Duvančić

Na Jadranu temperature zraka i mora minimalne vrijednosti dosežu u drugoj polovini veljače, ponegdje u ožujku. U veljači su prosječne temperature vode od tek 9,2 – na krajnjem sjeveru, do 13.6 Celzijevih – na krajnjem jugu. To su vrijednosti pri kojima većina riba ne uzima hranu, a neke ih ni ne podnose pa napuštaju toliko rashlađene predjele. Osim toga, tijekom tih mjeseci su najveće i oseke, u vrijeme kojih je većina riba najmanje raspoložena za ishranu, pa je taj dio godine vrijeme oskudica u moru. Unatoč svemu tome ribolov u veljači može biti uspješan. Prvo zato što ima riba koje dobro podnose niske temperature. Najcjenjenija među njima je svakako lubin koji prestaje jesti tek kad se temperatura spusti na 7 Celzijevih, a podnosi i onu od samo 2 stupnja, što je znatno niže od 4,1 – najniže temperature ikad izmjerene u hrvatskom dijelu Jadrana. Osim toga, temperatura se mjeri pri samoj površini na obalnim i otočnim postajama, znači na mjestima gdje se more najviše ohladi. Dalje od površine promjene godišnje temperature su znatno manje.  Na dubini od oko 20 metara iznose samo malo više od jednog, rijetko gdje do tri stupnja Celzijeva, odnosno temperature su uvijek između 15-16 do 17- 19 oC. To znači da se kao i cijele godine i u veljači može uspješno loviti na 20-tak, čak i upola manjim dubinama, ovisno o položaju i dijelu Jadrana. Zbog toga što su gornji slojevi mora hladniji, najbolje je loviti na i neposredno poviše dna. Vrsta lovine ovisno o vrsti dna i dijelu Jadrana, ali u pravilu svuda se love kanjac, arbun, pirka, pauci, škarpina i njeni manji srodnici, fratar, šarag, kovač, pagar, zubatac.., kako veljača odmiče sve češće kantar,…  S prvim jačim jugom, najprije na krajnjem jugu i daleko od obale, a zatim sve joj bliže i sve sjevernije, mamce će i prije nego padnu na dno osim palamide, plavice, ušate i šaruna početi napadati i luc, vjesnik proljeća. Najprije će se loviti u podnožjima dubokih, a zatim sve plićih brakova. Sve se te, ali i još neke ribe, mogu se loviti klasičnim spustcem, kančanicom, ali i skosavanjem varalice, „vertical jiggingom“, najbolje njegovom lakšom varijantom- „light jiggingom“.           

Idealne pozicije za „light jigging“ su stjenovita priobalja, brakovi i duboki tereni izloženi kurentu i valovima. Dobri ulovi se mogu postići na mješovitom dnu, posebice uz obalu Istre, gdje je manje kamenitog priobalja, čak i na dubinama koje ne prelaze deset metara jer su dubine mora tu znatno manje nego u ostatku Jadrana. Od velike koristi za uspjeh u ribolovu ovom tehniku je dobro poznavanje dna mjesta ribolova. Naime, na nepoznatom terenu sve rupe izgledaju manje-više isto pa je „pipanjem“ vrlo teško pronaći u kojoj je riba. Kada se mora loviti na nepoznatom mjestu, najbolje je za početak odabrati stijenu, rt ili nešto treće što se naglo uzdiže s dna te koje je najpodložnije utjecaju kurenta. Pri odabiru mjesta lova treba voditi računa i o tome da se plovilo sigurno može prepustiti struji mora ili vjetra, jer je to najbolji način „light jigginga“. Također, umjesto spustiti kao u klasičnom lovu skosavanjem, varalicu je najbolje odbaciti. Zatim se može postupiti na više načina jer su lagane varalice, koje se koriste u ovom načinu lova, učinkovite bez obzira kako se privlačile. Najčešći način privlačenja je poznat kao „zub pile“. Kad varalica dodirne dno, lagano se vrhom štapa podigne, štap se vrati u početni položaj uz namotavanje strune koliko je vrh štapa bio podignut. Zatim se te radnje ponavljaju sve dok se varalica ne podigne do površine. Brzina i učestalost privlačenja ovisi o vrsti koja se očekuje i želi loviti. No, laganim privlačenje bez prejakih trzaja lovi se arbun, šarag, kantar… ali i brze i nasrtljive ribe. Drugi način, osobito učinkovit za lov zubaca, jest tzv. brzi „twiching“. Kod njega su trzaji brži i dužu, s kratkim pauzama. Kao i kod prvog načina, i kod ovog je važno zatvoriti preklopnik role čim varalica padne u more. Prvo, da bi se pravovremeno i jako moglo kontrirati ako napad ribe uslijedi dok varalica propada. Drugo, zato da bi se izbjeglo stvaranje „trbuha“, koji onemogućava željeno vođenje varalice. Za lov na većim dubinama najučinkovitiji, ali sigurno najteži način skosavanja je praćenjem konfiguracije dna, najbolje od vrha niz padinu braka. Kad okomito spuštena varalica dodirne dno treba zatvoriti preklopnik role, potom oštrim trzajem uz istovremeno namotavanje strune varalicu podignuti metar do dva. Zatim se sa lagano zategnutom strunom varalica pusti da polako tone. Pri svako sljedećem spuštanju otpusti se malo strune da bi varalica dodirnula dublje dno. U ovakvom lovu najviše napada na varalicu se događa dok ona leluja prema dnu.

Što se tiče vrste varalice, one oblika sječiva, pokazale su se najpraktičnijim. Zato što se lovi na malim, dubinama od 15 do 30 metara, te lakšom opremom jer su plijen najčešće manje i srednje velike ribe, koriste se varalice težine 15 do 50 grama. S tako malim varalicama mogu se uloviti skoro sve riblje vrste i gotovo svugdje. Međutim, samo ako su na njima prikladne udicama. Naime, malim ustima arbun, kantar, kanjac, pauk ili šarag nisu u stanju progutati velike „assist“ udice. Zato je, kad su oni pretežita ili ciljana lovina, najbolje rješenje je loviti varalicama na čijem je kraju manja trokraka udicu. Ako su, pak, love ili žele loviti krupnije, jače i borbenije ribe poput pagra i zubaca, trokrake, osobito manje, neće biti u stanju zadržati ih, pa je bolje koristit varalice s krupnijim „assist“ udicama. Umjesto originalnih, koje su u pravilu loše kvalitete i male, dobro je staviti veće „assist“ udice „Shaut“ ili koje druge poznate marke. Kad je u pitanju dekor varalica, preporučljive su sve kombinacije plave, zelene, crvene i  narančaste s bijelom i žutom bojom. Uvijek su dobre posve bijele, a u nekim situacijama su najlovnije one drečavih boja. Za lov varalicama navedenih težina, osobito na dubinama od 10 do 15 metara,  mogu se koristiti specijalni za „light jigging“ te više nego dobar lagani varaličarski štap brze akcije, oba težine bacanja 15- 50 grama. Na njih je dovoljno postaviti rolu veličine 40, obvezno kvalitetnu i s namotanom „PE“ višenitkom od 12 do15 libri te sa završnjakom od FC strune promjera 0,25 do 0,30 mm. Kada se želi ili mora loviti na većim dubinama i s težim varalicama, bolje je koristiti jaču opremu. Odlično rješenje je štap progresivne akcije za „shore jigging“  brze akcije vrha i velike snage u donjem dijelu. I na njemu može biti rola veličine 40, ali je primjerenija veća. Na roli treba biti „PE“ višenitka jačine 20 do 35 Lb sa završnjakom od „FC“ strune debljine 0,30 do 0,40 mm. S obje kombinacije moguće je savladati krupnu ribu, ali i uživati u borbi s ribom srednje, čak i male težine. Navedenom opremom i opisanim načinima ulovili se mogu skoro sve pridnene, ali i mnoge ribe s „pola dna“, čak i one koje inače nisu grabljivice, a bljeskanju i plesu varalica u ovo doba godine ne mogu odoljeti ni lignje.

Kad će se što loviti osim o mjestu lova, ovisi i o dobu dana kada se lovi. Najbolje je loviti danju jer se tada love svi ribe, dok je noću osim lignje moguće uloviti zubaca i komarču. Najbolje doba dana za skosavanje je svitanje i sumrak, dok se na dubokim pozicijama može loviti i tijekom cijelog dana. Važan čimbenik uspjeha su i vremenske prilike. Najbolji uvjeti ovise o vrsti koja se ili želi loviti. Općenito, najbolje se lovi po oblačnom i vremenu s vjetrovima iz južnog kvadranta. Arbun, pauk, škarpina, kantar, pagar i ostale ribe koje se uglavnom hrane na dnu najbolje se love po mirnom moru, stabilnom vremenu i sunčanom danu. Šarag, ali i ribe koje se hrane dalje od dna poput ušate šaruna ili palamide, najraspoloženije su za ishranu pred nadolazeću oluju, dok pušu vjetrovi, kad je more uzburkano te nebo oblačno.  Gdje će se, kako i hoće li se uopće moći loviti u veljači najviše ovisi o vremenskim prilikama. One su vrlo promjenjive i nepredvidive, kao ni u jednom drugom mjesecu. U veljači se izmjenjuju topla i hladna, suha i oborinska razdoblja, zbog čega naš narod kaže: „Veljača prevrtača“. Zato je ribolovcima koji žele loviti u veljači dobro znati malo više o njenim meteorološkim osobinama, posebice o vjetrovima. Najčešće puše bura koju donosi hladna ciklona nastala nad euroazijskim tlom. S odmicanjem veljače utjecaj ciklone je sve manji a anticiklone sa Sredozemlja sve veći, što za posljedicu ima promjenu vremena. Anticiklona donosi oborine, ali ne česte i obilate, te jugo, koje je češće u Dalmaciji nego na sjevernom Jadranu.

Komentari

komentara